Podsjetimo se da se bliži Svjetski dan zdravlja koji obilježavamo 7. travnja, na prijedlog Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) već punih 70 godina.
Dan koji je namjenjen podizanju svijesti o velikoj važnosti zdravlja. Očuvanju zdravlja moramo biti posvećeni svakodnevno, cijeli život.
Možda vam se tema zdravlja u ovom trenu društvene zbilje doimlje ironično, pa čak i sarkastično, ali je ne smijemo zaboraviti. Kroz povijest smo se stalno suočavali s bolestima i epidemijama i do sada smo ih preboljeli, preživjeli kao populacija ali i dalje se svi moramo brinuti za očuvanje kako svog, tako i zdravlja svoje obitelji, naroda i cijelog društva.
Zdravlje, a i bolest se ponekad, moguće i sad , shvaća zdravo za gotovo, kao nešto Bogom dano. Zdravlje treba njegovati i čuvati cijeli život, a ne samo sada kada nam prijeti epidemija.
Kako razmišljati o očuvanju zdravlja, a pogotovo zdravo živjeti u ovakvom trenutku? Bombardirani smo kojekakvim ograničenjima, strogim uputama o socijalnoj distanci, higijeni, smanjenju nepotrebnih tjelesnih pokreta, promjeni navika. Ograničili smo nepotrebna kretanja i okupljanja i nije nam sve dostupno što bi htjeli u ovom trenutku.
Ako to pobliže analiziramo samo je jako naglašeno ono što se zadnjih stoljeća znalo, a to je da je potrebno redovito i u određenim prilikama detaljno održavati tjelesnu higijenu, prati odjeću, čistiti predmete koje koristimo. Uglavnom brinuti za higijenu tijela i predmeta u svojoj blizini. Skoro da smo zaboravili prati ruke prije obroka, a mnogi i nakon nužde. U socijalnim kontaktima smo prečesto pretjerivali s nepotrebnim i neiskrenim kontaktima i izrazima simpatija kao što su u našoj kulturi ophođenja nepotrebna rukovanja, grljenja i ljubljenja u raznim prilikama. Nerijetko smo se nepotrebno približavali i ulazili u tako zvanu intimnu zonu unoseći se u lice šalterskim službenicima, prodavačima, javnim radnicima i sl.
Sada se bunimo da se ne možemo kretati zdravlja radi, a donedavno trgovački centri su nam bili prepuni vikendima i nismo se baš iskazali u kretanju prirodom. Teretane i vježbanje u zatvorenim prostorima smo često pretpostavili prirodi. Potrošnja alkohola i duhanskih proizvoda je bila među najvišima u EU. Konzumacija pekarskih proizvoda i “nezdrave hrane” je vrlo visoko kotirala kod adolescenata i mladih, a od šećerne bolesti boluje čak više od 200.000 hrvatskih građana.
Nismo živjeli zdravo i sada je prilika da malo o svemu tome razmislimo i da na svom osobnom primjeru budemo uzor drugima. Osluškujmo svoje tijelo i ako bolujemo od kakve kronične bolesti pridržavajmo se uputa lječnika, a redovite kontrole ćemo malo prorijediti. U slučaju znatnog ili naglog pogoršanja ne treba se ustručavati obratiti liječniku.
Prema definiciji WHO zdravlje je prisutnost fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti. Posebno stoga, osim higijensko -socijalnih mjera moramo se podupirati, bodriti, pokazati solidarnost i socijalnu osjetljivost prema slabijima i potrebitima, ne biti sebični i kupovati namirnice kao da je Sudnji dan. Posebno je opasna destruktivnost na društvenim mrežama i “ okretanje pile naopako”, te stvaranje kolektivno negativnih emocija, pa i panike.
U ovom momentu se moramo suočiti s negativnim ekonomskim posljedicama epidemije te se za to pokušati pripremiti, a i to je dugoročna borba za naše zdravlje.
prim. Igor Žuljan, dr. med.
