Istraživači su pokazali da je neurotransmiter ili prijenosnik signala u živčanom sustavu koji se zove dopamin, a koji odašilje signale zadovoljstva i uzbuđenja prema mozgu, izričito povezan s percepcijom boje u plavo-žutom spektru.
Naše raspoloženje u velikoj mjeri utječe na način na koji doživljavamo svijet.
Jeste li ikada bili toliko ljuti, bijesni ili razdraženi da vam i male stvari koje inače ne zamjećujete sada nemilice krenu ići na živce?! A jeste li se ikada osjećali toliko ushićeno, zadovoljno, kao u sedmom nebu, da vam se čini da vas ništa ne može spustiti sa tog osjećaja sreće? Svi smo, pretpostavljam, imali ista iskustva. A jeste li znali da se nešto slično događa sa percepcijom boja. Raspoloženje nam može učiniti da su nam boje koje vidimo zapravo različite od stvarne boje.
Tuga utječe na percepciju boje
Provedena je studija u kojoj je sudjelovalo 127 studenata koji su trebali procijenti povezanost između raspoloženja i percepcije boja. Studenti su nasumce raspoređeni da gledaju isječak filma s jakim emotivnim nabojem, jedan je bio tužan, a drugi sretan. Nakon videoisječka, prikazali su 48 zamrljanih krpica te su studenti ispitivani je li krpica crvena, žuta, zelena ili plava. U studiji je zaključeno da su sudionici koji su gledali tužni isječak filma bili manje precizni u identificiranju boja na plavo-žutom spektru nego studenti koji su gledali šaljivi videoisječak; točnost je bila jednaka u crveno-zelenoj osovini.
Dakle, što to znači u zbilji?
To znači da su studenti koji su se zapravo “osjećali plavo” teže identificirali plavu i žutu! Prethodni istraživači su pokazali da je neurotransmiter ili prijenosnik signala u živčanom sustavu koji se zove dopamin, a koji odašilje signale zadovoljstva i uzbuđenja prema mozgu, izričito povezan s percepcijom boje u plavo-žutom spektru. Što i nije iznenađujuće, dopamin je uključen uz našu maštovitost, regulaciju raspoloženja te kod nekih poremećaja raspoloženja. Sve ovisi naravno o našem stajalištu.
Gledamo li svijet kroz ružičate naočale?
Danas svjedočimo velikom tehnološkom i materijalnom napretku, međutim je li došlo do odgovarajućeg rasta u ljudskoj sreći? Nema manje patnje ili manje problema, štoviše broj opasnosti, briga ili problema je i danas poprilično izražen. Ovo pokazuje da uzrok sreće ili rješenje problema ne leži u znanju ili u materijalnim stvarima. Sreća ili patnja su stanje uma i oni utječu te zadiru u sve sfere našeg života čak i u našu maštovitost. Kada nam stvari u životu krenu krivo ili se susretnemo s teškom situacijom skloni smo samu situaciju smatrati problemom, ali kakve god probleme proživljavali oni dolaze od strane uma. Kada bi odgovorili na teškoće pozitivnim umom ne bi ih smatrali problemima već izazovima za vlastiti daljnji rast i razvoj.
Stoga, ukoliko želimo biti istinski sretni i osloboditi se od problema odnosno gledati svijet kroz “ružičaste naočale” potrebno je prije svega naučiti kako kontrolirati i promijeniti vlastiti um. Nije lako, ali je moguće!
dr. Marija Antičić, specijalist oftalmolog
