40 godina sam bila ko sljepić :-)
Ono, ostavim naočale navečer na nekom neuobičajenom mjestu i ujutro moram zvati nekoga da mi ih pronađe. Jer sama ne mogu. Ne vidim. Deseci promijenjenih naočala i okvira, stotine, možda tisuće promijenjenih leća...Ali - funkcioniralo je. Dok prije nekoliko mjeseci nisam skužila da noću teško razlikujem mačje oči rubnika autoceste od stop svjetala automobila ispred sebe. I to je bilo to. Trebalo je nešto poduzeti.
Znate, od onih sam ziheraša koji smatraju da jedne oči imamo i da se ne trebamo prema njima olako odnositi. Priznajem, nije mi bila ugodna pomisao da netko po tim mojim (jedinim, ma kakve bile!) očima nešto rezucka.
A onda sam razgovarala s prof. Nikicom Gabrićem. I došla u kliniku Svjetlost.
Dakle, nikad ništa brže, bezbolnije, ljubaznije i stručnije nisam doživjela! Niti učinkovitije - jer je 40 godina života s dioptrijom većom od -7 i astigmatizmom većim od -2 u dvadesetak minuta odnešeno kao čarolijom!
Nakon pregleda, došla sam u ured, pišem ovo na računalu i usput gledam Medvednicu u daljini. Ne sjećam se da mi je ikad bila tako oštra, čista i lijepa...
Hvala od srca prof. Nikici Gabriću i cijeloj divnoj ekipi klinike Svjetlost!