Novosti

“Bez očeve vizije i strasti ne bi bilo Svjetlosti. Danas imamo klinike u Zagrebu, Splitu, Sarajevu te Budvi, i tim koji se mjeri u stotinama ljudi”, kaže dr. Krešimir Gabrić, a dr. Ivan Gabrić sumira da je najveći izazov zadržati razinu kvalitete: “Biti najbolji uz ljude raspoređene u tri zemlje znači imati protokole, kontrolu kvalitete, internu edukaciju i kulturu koja se prenosi neovisno o tome tko i gdje ju provodi.”

Specijalna bolnica za oftalmologiju Svjetlost vodeća je oftalmološka ustanova u regiji koja pruža cjelovitu uslugu, štoviše prva je privatna sveučilišna klinika u Hrvatskoj te međunarodno prepoznat brend. Njezin osnivač i ravnatelj prof. dr. sc. Nikica Gabrić, svjetski poznat specijalist oftalmolog, utemeljio je Kliniku Svjetlost prije gotovo tri desetljeća. Nije rijetkost da djeca liječnika odabiru liječnički poziv, a tako se dogodilo i sa sinovima prof. Gabrića, Ivanom i Krešimirom. Obojica su liječnici, oftalmolozi, svaki je od njih vrstan u svojoj specijalizaciji, i dakako rade u Klinici Svjetlost. S njima razgovaramo o njihovom odrastanju i odabiru liječničkog zanimanja, o Svjetlosti te o oftalmologiji danas, pa i sutra jer oni su, kao i njihov otac, kao i Klinika Svjetlost uvijek par godina ispred onoga što se u regiji očekuje.

Sjećate li se kako je nastajala Klinika Svjetlost?

Krešimir: Sjećam se da smo Ivan i ja kao djeca provodili vikende u tatinoj ordinaciji. Jednom sam bio na pultu i zaigrao se s korektorom. Rezultat je bio da sam izbrisao sve pacijente koji su bili naručeni.

Pacijenti, dijagnostika, razgovori o slučajevima, sve je to bilo dio obiteljske svakodnevice. Klinika se rodila od očeve ideje kako privatna oftalmologija u Hrvatskoj može i mora biti na svjetskoj razini.

Ivan: Pamtim selidbe, opremu koja je dolazila iz Njemačke i Amerike, prve laserske platforme koje su se postavljale praktički preko noći. Otac je bio nositelj cijele priče, a mi smo, htjeli - ne htjeli, odrasli unutar nje.

Koliko je razvoj klinike bio vođen vizijom vašeg oca prof. dr. sc. Nikice Gabrića, a koliko tržišnom prilikom?

Krešimir: Bez očeve vizije i strasti ne bi bilo Svjetlosti. Tržišne prilike postoje za sve, ali da ih pretvoriš u održivu instituciju, treba ti hrabrost da uložiš u tehnologiju i ljude, hrabrost da, osim što si liječnik, postaneš i poduzetnik i da stvoriš priliku prije nego što tržište to traži.

Ivan: Svjetlost je u svakom trenutku bila par godina ispred onoga što se u regiji očekivalo. To nije slučajno. To je posljedica odluke da se kupi prvi excimer laser, prvi femtosekundni laser za skidanje dioptrije. Kada to radiš dosljedno tridesetak godina, to više nije prilika nego strategija. Onda od regionalnog oftalmološkog centra postaješ predvodnik oftalmoloških trendova, što se nama dogodilo uslijed razvoja lasera ATOS koji smo napravili u partnerstvu s njemačkom tvrtkom Schwind eye-tech-solutions.

Jeste li medicinu odabrali svjesno ili na nagovor oca?

Krešimir: Tata nas nikada nije gurao u medicinu. Davao nam je primjer i prostor da sami zaključimo. Mislim da smo Ivan i ja, obojica odabrali svjesno, ali uz ogromnu prednost jer smo iz prve ruke vidjeli što ovaj posao znači, i dobre i loše dane.

Ivan: Svjesno. Da je odluka donesena pod pritiskom, danas to ne bih mogao raditi ovim intenzitetom.

TEŽINA OBITELJSKOG IMENA

Koliko je teško graditi karijeru unutar obiteljskog imena koje već ima težinu?

Ivan: Prezime otvara vrata, ali sve što se događa nakon toga moraš dokazati sam. U operacijskoj sali, pred mikroskopom, na kongresu, u recenziji časopisa, nitko te ne pita kako se prezivaš. Ili znaš ono što tvrdiš da znaš ili ne.

Krešimir: Postoji i druga strana. Standard koji je tata postavio je visok i to je stvarna profesionalna težina. Ne radiš samo za sebe, radiš za ime koje su drugi gradili tridesetak godina.

Na proslavi 25 godina Svjetlosti dokumentarac Legacy sugerirao je kontinuitet rasta, osjećate li teret nasljeđa ili privilegiju?

Krešimir: Privilegiju. Teret postoji, ali u zdravoj formi. Tjera te da budeš bolji.

Ivan: I privilegiju i odgovornost. Klinika koja je krenula od nule i postala referentni centar u Europi nije nešto što se može voditi po inerciji. Mi sada moramo nastaviti rasti, a istovremeno ne razvodniti standard po kojem nas pacijenti prepoznaju.

Kako danas izgleda menadžment Klinike Svjetlost? S kojim se izazovima susrećete?

Krešimir: Imamo klinike u Zagrebu, u Splitu, u Sarajevu smo na dvije lokacije te u Budvi, i tim koji se mjeri u stotinama ljudi. Tu više ne funkcionira model jednog čovjeka koji sve drži pod kontrolom. Mi danas vodimo organizaciju sa strukturom medicinskih voditelja, operativnih voditelja i odjela koji rade samostalno, ali pod jasnim standardima kvalitete.

Ivan: Najveći izazov je zadržati razinu kvalitete, kako rastemo. Lako je biti najbolji s deset ljudi. Biti najbolji uz ljude raspoređene u tri zemlje znači imati protokole, kontrolu kvalitete, internu edukaciju i kulturu koja se prenosi neovisno o tome tko i gdje ju provodi.

PACIJENT JE NAJVAŽNIJI

Gdje konkretno povlačite granicu između medicinske etike i poslovne logike?

Ivan: Pacijent koji nije kandidat za zahvat ne dobiva zahvat. Bez iznimke. Možeš izgubiti pacijenta, prihod, vrijeme uloženo u konzultacije, ali jednom kad operiraš nekoga koga nisi smio operirati, to više ne vraćaš. To je granica oko koje nema rasprave.

Krešimir: Slično je i kod katarakte. Nije svaka leća za svakog pacijenta. Premium leća kod krivog pacijenta nije premium iskustvo, to je problem. Naša je obveza biti iskren i ponekad reći ne.

A kakvi ste vi mentori i voditelji, što bi zaposlenici rekli?

Krešimir: Vjerojatno bi rekli da smo zahtjevni, ali pošteni. Tražimo puno, ali jednako tražimo i od sebe.

Ivan: Direktan sam. Ako nešto nije dobro, čuje se odmah. Ako jest, također. Mislim da kolege to cijene više od povremenog tapšanja po ramenu koje ne znači ništa. Mladim oftalmolozima koji žele učiti dajemo prostora kakav rijetko gdje mogu dobiti.

Pacijent je najvažniji, moto je Svjetlosti. Što to konkretno za vas znači?

Krešimir: Znači da odluka o zahvatu uvijek ide iz pacijentove perspektive. Što tom čovjeku, s njegovim životom, profesijom i očekivanjima, donosi najveću dobit uz najmanji rizik. Ne što je tehnološki najimpresivnije ili financijski najisplativije.

Ivan: To konkretno znači i da ne forsiramo metodu zato što je nova, ne forsiramo leću zato što ima veću maržu, ne operiramo zato što imamo slobodnu salu. Operiramo kada je to za pacijenta bolje od svih drugih opcija.

Oftalmologija se brzo razvija, ali što je stvarni napredak, a što samo dobro zapakiran marketing?

Ivan: Stvarni napredak ima podatke iza sebe. Dugoročne, prospektivne, recenzirane. Sve ostalo zove se obećanje. Zadnjih godina vidimo niz novih platformi i tehnika koje se predstavljaju kao revolucija, a kad pogledaš što stoji iza marketinških materijala, podaci su tanki ili ih nema. Lentikularna ekstrakcija, naprednija dijagnostika, novi ablacijski profili, to su realni iskoraci. Zahvati na platformi koju izvan tvorničkih centara ne koristi gotovo nitko nisu iskorak, to je marketinška pozicija.

LASERSKO SKIDANJE DIOPTRIJE

Dr. Ivane Gabriću, pozicionirani ste kao jedan od nositelja SmartSight metode na svjetskoj razini. Što ovu metodu čini boljom od postojećih rješenja?

Ivan: SmartSight je femtosekundna ekstrakcija lentikula na SCHWIND ATOS platformi. Bitne razlike u odnosu na klasične metode su tri. Prva je očuvanje strukture rožnice, jer ne radimo flap od stotinjak mikrona, nego mali pristupni rez od dva do tri milimetra. Druga je centracija na vrh rožnice umjesto pupile, što kod određene skupine pacijenata mjerljivo smanjuje indukciju koma aberacija. Treća je geometrija laserske skene koja je u novijim verzijama optimizirana tako da je ukupno vrijeme djelovanja lasera na rožnicu kratko i predvidljivo.

Što se povjerenja tiče, svaki pacijent koji sjedne pred mene zna da o tome predajem na ASCRS-u i ESCRS-u, ali to za njega nije relevantno. Relevantno je hoće li sutra dobro vidjeti. Imamo registar tisuća operiranih očiju s jasnim ishodima i to je jedini odgovor koji vrijedi.

Tko je idealan kandidat i koliko je važno razumjeti pacijenta prije laserskog skidanja dioptrije?

Ivan: Idealan kandidat je netko sa stabilnom dioptrijom, zdravom rožnicom dovoljne debljine, bez teškog suhog oka i s realnim očekivanjima. Posljednje je možda i najvažnije. Pacijent koji misli da će s pedeset godina, poslije laserskog zahvata, vidjeti kao s dvadeset, taj nije kandidat za zahvat, taj je kandidat za razgovor o tome kako oko stvarno radi. Pola pripreme za dobru operaciju je dobar razgovor pred operaciju.

Stječe se dojam da su pacijenti nakon nekog vremena i vaši prijatelji, kako ste izgradili odnos povjerenja?

Ivan: Iskrenošću. Ako je pacijent dobar kandidat, kažem mu to s podacima. Ako nije, kažem mu i to, isto s podacima. Ne radim sa skriptama. Ljudi to prepoznaju. Mnogi se nakon godina vraćaju s djecom, roditeljima, partnerima i to je profesionalno najveći kompliment koji možeš dobiti.

Koliko je izazovno postati redovni predavač na svjetskim kongresima ESCRS i ASCRS?

Ivan: Izazovno je na način da to traži stalan rad u pozadini. Predavanje na ASCRS-u nije stvar prijave, nego godina prikupljanja podataka, pisanja radova, recenzija, suradnje s grupama poput SCHWIND-ove i kolegama iz Italije, Njemačke, Koreje. Kada izađeš na pozornicu pred dvije tisuće oftalmologa iz cijeloga svijeta, oni te ne slušaju zbog tebe, slušaju zbog podataka koje donosiš. Ako podaci nisu kvalitetni, drugi te put ne pozovu.

KIRURGIJA KATARAKTE

Dr. Krešimire Gabriću, kirurgija katarakte danas se često naziva rutinskom, slažete li se s tim?

Krešimir: Rutinska je u smislu da se izvodi često i da je tehnika standardizirana. Nije rutinska u smislu da je svejedno. Operacija od petnaest minuta može pacijentu osigurati sljedećih trideset godina dobrog vida ili mu, ako je loše planirana, doslovno promijeniti svakodnevicu. Riječ rutina ne smije značiti rutinski pristup.

Znači li to da ćemo svi u jednoj fazi života dobiti mrenu i kako da postupimo u tom slučaju?

Krešimir: Mrena je biološka neminovnost. Leća u oku stari kao što stari sve drugo i prije ili poslije će zamutiti. To se najčešće događa poslije šezdesete godine, nekima ranije. Postupak je jasan. Kada vid počne ometati svakodnevicu, vožnju, čitanje, prepoznavanje lica, dolazite na pregled. Ne treba čekati da mrena bude zrela. Suvremena kirurgija puno je sigurnija na ranijoj mreni nego na onoj koju ste odgađali deset godina.

U operacijskoj sali, da li vam je prof. dr. sc. Nikica Gabrić mentor ili i dalje otac?

Krešimir: U sali je kolega i mentor. Ispred sale i poslije, otac. To smo davno razdvojili i bez toga ne bi bilo moguće raditi zajedno na ovaj način. Ne sjećam se da mi je u operacijskoj sali ikada nešto rekao tonom koji bi netko izvana doživio kao očinski. Sve je profesionalno i to je razlog zašto funkcionira.

Kako pacijent treba razmišljati o izboru intraokularnih leća, sluša li se nužno struka ili je to odluka koju donosite u skladu sa životnim potrebama pacijenata?

Krešimir: Odluka se donosi u dijalogu. Mi kao struka znamo što tehnika može i koja leća kome odgovara. Pacijent zna kako živi, što radi, vozi li noću, koliko mu znači ne nositi naočale. Te dvije strane moraju razgovarati. Ako vam liječnik nudi leću prije nego što vas je pitao kako provodite dan, niste još u dobrom razgovoru.

Koje premium intraokularne leće su vaš izbor i zašto?

Krešimir: Biram prema pacijentu, ne prema brendu. Za pacijente koji žele širok raspon vidova bez naočala često idemo na trifokalne i EDOF leće renomiranih proizvođača. Kod pacijenata s graničnim makularnim nalazom radije idem na monofokalne EDOF varijante koje daju bolji kontrast. Bitno je da se u kliničkoj svakodnevici pouzdamo u proizvođače koji imaju dugogodišnji track record optike i kvalitete materijala.

Koliko je kirurgija oka danas sigurna i što pacijenti najčešće podcjenjuju?

Krešimir: Sigurnost je danas na razini koja se prije dvadeset godina nije mogla ni zamisliti. Komplikacijske stope mjerimo u promilima. Ono što pacijenti podcjenjuju je važnost predoperativne dijagnostike i postoperativnog ponašanja. Operacija je dio. Priprema i oporavak su jednakovrijedni dijelovi.

Ivan: Isto vrijedi za laserske refraktivne zahvate.

ISKRENA KOMUNIKACIJA S PACIJENTOM

Kako komunicirate rizik bez uljepšavanja?

Krešimir: Brojevima. Postotak komplikacija na ovoj klinici za ovaj zahvat je toliki, postotak teških komplikacija je toliki, ovo su mogući scenariji, ovo su procedure ako se dogode. Bez metafora. Pacijent ima pravo na podatak.

Ivan: I jasno odvajamo statistiku od konkretnog pacijenta. Pacijent s tankom rožnicom i nestabilnom dioptrijom nije isti pacijent kao netko bez tih obilježja. Iskrena komunikacija.

Sjećate li se slučaja koji vas je profesionalno promijenio?

Krešimir: Bilo ih je više. Zajedničko im je da su me naučili kako rana sumnja, ona koju imate prije nego što intervenirate, gotovo nikada nije pogrešna. Kada vas nešto u nalazu zaustavlja, zaustavite se. Vrijeme uloženo u dodatnu provjeru ne košta ništa.

Ivan: Za mene je formativno bilo razdoblje analize naših vlastitih ranih KLEx ishoda, u kojima smo prepoznali utjecaj fluencije lasera na brzinu vizualnog oporavka. Naučio sam da podaci tvoga vlastitog centra moraju biti najvažnija referenca, a ne ono što se objavljuje iz tuđih centara s drugačijim profilom pacijenata.

Postoje li prakse u struci s kojima se otvoreno ne slažete?

Ivan: Slažem se s recenzentima koji odbijaju radove bez prospektivnog dizajna i bez kontrolne skupine. Ne slažem se s pristupom u kojem se nove tehnike afirmiraju na temelju dvadeset i pet operiranih očiju i jednog kongresnog predavanja. To nije znanstveni iskorak, to je marketinški događaj.

Treba li postojati javna baza uspješnosti svih klinika?

Ivan: Treba, ali pošteno postavljena. Sirovi podatak bez prilagodbe za kompleksnost slučajeva je obmana. Klinika koja preuzima najteže slučajeve naizgled će imati lošije rezultate od one koja bira samo jednostavne. Treba registar uz statističku korekciju, kakav postoji u nekim europskim sustavima. Tada da, podržavam transparentnost.

Krešimir: Prije svega bi to disciplinarno djelovalo na struku. Tamo gdje se mjeri, kvaliteta raste.

AI NEĆE ZAMIJENITI LIJEČNIKA

Može li umjetna inteligencija jednog dana bolje odlučiti tko je kandidat za operaciju nego liječnik?

Ivan: Već danas u određenim segmentima donosi konzistentnije procjene od prosječnog liječnika. Detekcija ranog keratokonusa, predviđanje refraktivnog ishoda, tu AI ima što reći. Ali odluka tko ide na operaciju nije samo zbroj brojeva. Uključuje pacijentova očekivanja, životne okolnosti, psihološku pripremljenost. To je razgovor koji algoritam ne vodi. AI će pomoći liječniku, neće ga zamijeniti.

Krešimir: Vidim AI kao alat koji liječniku oslobađa vrijeme za pacijenta. Ako mi algoritam odradi preklasifikaciju i upozori na rizične nalaze, ja ću imati više vremena za razgovor s čovjekom. To je dobar pravac.

Što vas u razvoju struke najviše veseli?

Krešimir: Brzina kojom se kvaliteta vida koju možemo ponuditi pacijentu poboljšala u zadnjih deset godina. Stvarno smo u zlatnom dobu katarakte i refraktivne kirurgije.

Ivan: Veseli me što hrvatska oftalmologija danas sjedi za istim stolom s najboljim europskim centrima i da ne moramo razgovarati s pozicije gosta. Svjetlost je dio te priče i to nije slučajno.

Što vas motivira?

Ivan: Znanstvena znatiželja. Pacijent koji se vraća na kontrolu i kaže da prvi put u životu vidi tablu na ulici. I činjenica da uvijek postoji sljedeći zahvat koji možemo napraviti bolje od prethodnog.

Krešimir: Slično. Plus odgovornost prema timu i prema imenu klinike. Imamo ljude koji su s nama godinama i koji vjeruju u ono što gradimo. To te drži u igri.

Kako braća Gabrić vide Svjetlost u narednom razdoblju? Što možemo očekivati?

Krešimir: Konsolidaciju kvalitete na svim lokacijama, daljnji razvoj katarakte i refraktivne kirurgije i jačanje istraživačke infrastrukture.

Ivan: Više objavljenih radova, više multicentričnih studija u kojima Svjetlost nije sudionik nego nositelj. Nove platforme kada za njih postoje podaci. Edukaciju mladih oftalmologa iz regije unutar naše klinike. I nastavak onoga što je tata postavio prije više od dvadeset i pet godina, biti dvije godine ispred onoga što tržište očekuje.